(…) stavio sam si zadaćom svog života, da proizvode hrvatske kućne industrije pretvorim u predmete svjetske trgovine.
SALAMON BERGER
Salamon Berger (1858.-1934.) bio je kolekcionar, trgovac, poduzetnik i prvi ravnatelj Etnografskog muzeja. Podrijetlom je bio slovački Židov. Nakon očeve smrti bio je prisiljen prekinuti školovanje i zaposliti se u trgovini. Sa šesnaest godina dolazi u Hrvatsku, najprije u Baranju, potom u Sisak, a 1876. godine u Zagreb. Tu je započeo sa stvaranjem zbirke etnografskih predmeta i umjetničkog obrta i pokretanjem kućne industrije vezane uz tkanje i drvodjelstvo.
Modni orijentalizam koji je početkom 20. stoljeća zahvatio Pariz i Beč, u našoj se sredini oblikovao kao auto-orijentalizam te se zrcalio i kroz proizvode industrije Salamona Bergera, koji su nosili oznaku “Hrvatska seljačka kućna industrija”. Zbog nenaklonosti vlasti i spleta drugih okolnosti bio je prisiljen zatvoriti svoju proizvodnju 1908. godine. Jedan od razloga bio je i taj što zagrebačka moda nije prihvaćala predmete Bergerove industrije, jer je imala želju za japanskim orijentalizmom, a ne domaćim. Interes je tad usmjerio na daljnje povećanje svoje zbirke. Osim narodnih nošnji i tekstila, obrtničkih proizvoda i umjetničkih djela s područja jugoistočne Europe skupljao je i predmete iz Kine, Japana, Indije, Irana i dr. Nabavljao ih je na kolonijalnim i međunarodnim gospodarskim izložbama te preko trgovaca. Zbirka Salamona Bergera postala je inicijalnim fundusom Etnografskog muzeja, a on je od 1925. godine do smrti nosio titulu počasnog ravnatelja aktivno sudjelujući u radu Muzeja.
Seljačka kućna industrija Salamona Bergera
Salamon Berger je na vrhuncu poslovanja zapošljavao oko 1400 žena koje su izrađivale luksuznu odjeću i drugu opremu ukrašenu narodnim motivima prilagođenim gradskoj modi. Koristio je tradicijske tkalačke tehnike, među kojima je osobito cijenio “prebor u zijev”, nazivajući je staroegipatskom ili koptskom tehnikom. Za njega zbirka nije bila vrijedna samo zbog estetske vrijednosti i rijetkosti predmeta, već i zbog njihovog praktičkog značaja za proizvodnju.
Fragment koptske tkanine iz egipatskih grobova. 4.-5. st.
EMZ-EX1868
Takvi su predmeti predstavljali važan doprinos širenju obrtničke i industrijske tehnologije pa su u muzejima sabirani zajedno s domaćim tkanim i vezenim fragmentima.
Album uzoraka tkanja “Industrije Berger”. Zagreb, poč. 20. st.
EMZ-EX52868-1-120
Modni uzorci iz trgovačkog kataloga Industrije Berger inspirirani narodnim ornamentom. Na tržištu su bili u trenutku popularnosti orijentalizma i mode intenzivnih boja.
Bordura, proizvod tekstilne “Industrije Berger.” Zagreb, poč. 20. st.
EMZ-EX7970
Suknja, građanska, proizvod tekstilne “Industrije Berger”. Zagreb, poč. 20. st.
EMZ- 2/7775
Suknja je izrađena od finog vunenog tkanja bojenog indigom s umetnutim bordurama „Industrije Berger“ ukrašenim raznobojnim pamučnim nitima u tehnici prebora u zijev. Suknja odgovara duhu secesijske mode.
Šal Batik. Sirija, 19. st.
EMZ-EX1725
Šal. Indija. 19. st.
EMZ-EX1751
Kašmirski šalovi poznati su kao profinjeni dijelovi muške garderobe na dvoru mogulskog cara Akbara (vladao 1555.-1605.). Postali su modni odjevni predmeti u Europi krajem 18. stoljeća, a vrhunac popularnosti dosegli su tijekom prve polovice 19. stoljeća kad je tradicionalni uzorak stiliziran kako bi se prilagodio europskim ukusima. Izloženi šal tkan je u Indiji za britansko i europsko tržište u 19. stoljeću.
Tkanina. Kutch, Gujarat Indija, 19. st.
EMZ-EX1733
Smeđa pamučna tkanina ukrašena tkanim i vezenim motivima s pomoću raznobojne svile i bijele pamučne niti.
Ogrtač. Kina, 19. st.
EMZ-2/7120
Neformalni ljetni dvorski ogrtač izrađen je od tamnoplavog svilenog materijala s tkanim ukrasom postignutim raznobojnim svilenim i pozlaćenim nitima. Glavni motiv ukrasa je zmija / zmaj s četiri kandže (mang), koja juri za plamenim biserima u oblacima. Pri rubu je ukras u obliku valova. Haljetak je bio za princa prvog ili drugog ranga.
Kad je mandžurska dinastija preuzela vlast u Kini 1644. godine, pojavila se nova vrsta formalne i poluformalne odjeće čiji su elementi upućivali na mandžursku tradiciju, a nosili su je Mandžuri i Kinezi (Han, većinsko stanovništvo u Kini). Ogrtači su pričvršćeni uz desnu stranu tijela, a u donjem dijelu Mandžuri su nosili ogrtače s četiri proreza, dok su Kinezi imali pravo na dva kao što je i na izloženom primjerku. Dugi i široki rukavi zamijenjeni su uskim podijeljenim na tri dijela. Gornji dio rukava integriran je u osnovni kroj, središnji tamnoplavi dio pokriva podlakticu, a zapešće štiti manšeta u obliku konjskog kopita. Prorezi na dnu haljetka olakšavali su jahanje.
Jakna. Kina, 19. st.
EMZ-2/7137
Ženska jakna izrađena je od crnog atlasa te podstavljena svijetloplavom pamučnom tkaninom. Ukrašena je cvjetnim motivima postignutim s pomoću svilenih niti u tehnici veza po pismu. Rubovi rukava izvedeni su od bijele svile ukrašene raznobojnim svilenim koncima u obliku ljudske figure okružene biljem.
Ženska suknja. Kina, poč. 20. st.
EMZ-EX1758
Suknja od crvene i plave svile, sprijeda i straga je ravna, a gusto nabrana sa strana te učvršćena u široku lanenu pasicu. Ukrašena je floralnim motivima postignutim tehnikama veza po pismu s pomoću svilenih niti.
Mamianqun (ili suknja s konjskim licem) značajna je za povijest kineske tradicionalne odjeće s obzirom da je više od 500 godina bila najčešći tip suknje u gotovo svim kineskim regijama. Potječe iz dinastije Song (960.-1279.) a svoju je popularnost zadržala tijekom dinastija Ming i Čing (1368.-1911.).
S obzirom na materijal, dizajn i ukras može se nositi svakodnevno, ali i u svečanim prilikama. U Diorovoj suknji predstavljenoj u kolekciji za jesen 2022. godine opisanoj kao “fascinantno istraživanje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti” kineski su mediji prepoznali tradicionalnu kinesku suknju te optužili Dior za kulturnu aproprijaciju te je povučena iz prodaje.