Milka Trnina (1863.-1941.) bila je sopranistica međunarodne karijere. Rođena u Vezišću, studirala je pjevanje u Zagrebu te završila konzervatorij u Beču. Bila je članica Opere u Leipzigu, Grazu, Bremenu i Münchenu, a od 1900. godine djelovala je kao slobodna umjetnica. Često je nastupala u londonskoj opernoj kući Covent Garden i u Metropolitan Operi u Bostonu. Među brojnim ostvarenim ulogama, ističe se ona Puccinijeve Tosce. Po povratku u Zagreb bila je počasna profesorica na Muzičkoj akademiji.
Etnografskom muzeju donirala je predmete koje je dobila na dar od prijatelja Williama Sturgisa Bigelowa, kolekcionara japanske i kineske umjetnosti, čija se velika zbirka nalazi u Museum of Fine Arts u Bostonu. On 1880-ih godina boravi u Japanu koji se tek otvorio međunarodnoj trgovini, nakon čega je na Zapadu nastala pomama za japanskom umjetnošću i dizajnom. Budući da još nije postojao zakon o ograničavanju iznošenja predmeta kulturnog nasljeđa, vrijedni predmeti masovno su rasprodavani. Vrlo traženi bili su i jeftini ukiyo-e drvorezi koji su inspirirali europske slikare impresionizma i postimpresionizma. Prihvaćanje japanske umjetnosti i dizajna često se temeljilo na europskim predodžbama o japanskoj kulturi.
Milkina radna soba
Radna soba Milke Trnine u Jurišićevoj ulici u Zagrebu. S desne strane nalazi se kabinet izrađen u stilu shibayama koji vrhunac popularnosti doživljava krajem 19. stoljeća kada se naveliko proizvode predmeti za izvoz.
Kabinet kazari-dana. Japan, 19. st. Časopis Dom i svijet br. 6, 1923. godine.
EMZ-EX1554
Figure Buddhe
Kina, 18./19. stoljeće
EMZ-EX1560, 1561, 1562
Paravan
Japan, 19. st.
Kutija kōbako za čuvanje tamjana i kutija suzuri-bako za pisaći pribor
Japan, 18./19. st.
EMZ-EX1557, EMZ-EX1570
Karakteristika japanskih lakiranih predmeta je ukrašavanje tehnikom maki-e koja podrazumijeva upotrebu zlatnog i/ili srebrnog praha za izradu raznih motiva.
Držač za kistove
Kina, 19. stoljeće
EX-1564
Kanbun
Japan, 19. stoljeće
EMZ-EX1683E
Fragmenti svile s tekstom na kanbunu – obliku klasičnog kineskog jezika koji se koristio u Japanu od razdoblja Nara do sredine 20. stoljeća.
Igračka
Kina, 19. stoljeće
EMZ-EX1580
Predmeti iz Japana drugih donatora
Kakemono
Autor: Matsuda Fusaaki. Japan, 19. st.
EMZ-EX868
Kakemono je svitak na svili, vješa se na zid kao dio unutarnjeg uređenja sobe. Tradicionalno se izlaže u niši tokonoma u prostoriji namijenjenoj izlaganju vrijednih predmeta.
Slika na svili
Kupljeno na sajmu u Zagrebu 1937. godine.
EMZ-EX1655
Figure netsuke
Japan, 19. st.
EMZ-EX906, 910, 911
Tradicionalna japanska odjeća nije imala džepove, pa su osobni predmeti (lule, duhan, novac, lijekovi i sl.) nošeni u kutijama (sagemono) privezanim za pojas pomoću konopca i male figure – netsuke. Nastale su u 17. stoljeću te su s vremenom od isključivo uporabnog predmeta postale izrazom umjetničkog obrta.
Drvorezi ukiyo-e
Japan, 19. st.
Autor: Utagawa Kunitsuna.
Autor: Teishu.
Nepoznati autor.
EMZ-EX2078, EMZ-EX2079a, EMZ-EX2082
Japanski drvorezi ukiyo-e razvijeni su i popularizirani tijekom razdoblja Edo (1603.-1867.). Od sredine 18. stoljeća počinju se izrađivati višebojni otisci, a tehnika drvoreza omogućila je masovnu proizvodnju, pa time i dostupnost. U razdoblju Meiji (1868.-1912.) prihvaćanjem zapadne tehnologije, primjerice fotografije, u Japanu postupno slabi interes za drvorezima. No oni istovremeno postaju popularni u Europi utječući na vizualnu umjetnost.
Kimono
Nepoznato mjesto izrade, oko 1922. godine. Muzej za umjetnost i obrt.
MUO 61142
U drugoj polovini 19. stoljeća ni europski modni dizajneri nisu ostali imuni na trend japonizma. Do 1890-ih godina japanski motivi reproducirani su na francuskom tekstilu. Početkom 20. stoljeća sloboda kretanja koju omogućuje kimono i njegov jednostavan oblik imali su jak utjecaj na rad dizajnera kao što su Paul Poiret i Madeleine Vionnet. Odjeća nadahnuta Japanom, naglašavajući ramena umjesto struka, usmjerila je modu prema oslobađanju od korzeta. Kimono je, svojim ravnim krojem, upotrebom pojasa i naglaskom na ramenima, dao poticaj novoj konstrukciji ženskih odjevnih predmeta u modi dvadesetog stoljeća i usmjerio ju prema novom konceptu ženskog odijevanja.