Ja sanjam Afriku.
Ljubav prema Africi je doživotna.
KATARINA CARIĆ
Katarina Carić (1920.-2013.) rođena je u Sarajevu gdje je, nakon stečene diplome na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, završila specijalizaciju iz pedijatrije. U Dubrovnik dolazi 1948. godine te osniva bolnički odjel za djecu. Za sebe kaže da je bila sljedbenica škole dr. Andrije Štampara jer je intenzivno radila na prosvjećivanju i procijepljivanju.
U okviru jugoslavenske pomoći zemljama u razvoju 1962. godine odlazi u Conakry, glavni grad zapadnoafričke države Gvineje. Od lokalnih je kolega učila o tropskim bolestima o kojima nije imala prethodnog znanja. Radila je na procijepljivanju djece te je naučila susu jezik kako bi mogla komunicirati sa svojim pacijentima. Za Svjetsku zdravstvenu organizaciju počinje raditi 1969. godine te odlazi u Niamey, glavni grad Nigera, gdje je bila savjetnica pri Ministarstvu zdravstva.
Radila je također u Maroku, Obali Bjelokosti, Ruandi i Gabonu, a u slobodno vrijeme putovala je u susjedne zemlje. Za svoj rad primila je više priznanja. U Hrvatsku se vratila 1981. godine. Živjela je i preminula u Svirču na otoku Hvaru. Etnografski muzej primio je 2012. godine na dar njezinu zbirku od 615 predmeta. Većinom su to svakodnevni i ritualni predmeti prilagođeni međunarodnom tržištu te radovi suvremenih umjetnika. Kupovala ih je na lokalnim tržnicama ili od tgovačkih posrednika, a kopije muzejskih predmeta nabavljala u muzejskim dućanima. Iz njezinih iskaza saznajemo da je mnogi predmeti vežu uz određene ljude, događaje i mjesta.
Predmeti iz Maroka
Katarina Carić gotovo je četiri godine radila u dispanzeru kraljevske palače u Rabatu, Maroko. Liječila je isključivo rodbinu tadašnjeg kralja što ju nije ispunjavalo kao osobu koja je težila unapređenju narodnog zdravlja. Ipak, prema njezinim riječima, u tom je periodu imala određene povlastice pa je naučila arapski jezik, putovala i sudjelovala na brojnim primanjima u kraljevskoj palači. U Zbirci se nalazi 110 predmeta iz Maroka: ukrasni tanjuri iz Fèsa, keramičke posude iz Safija, svijećnjaci iz Rissanija, četrdesetak komada nakita i drugo.
Ukrasni tanjur.
Fès, Maroko, sred. 20. st.
EMZ-52347
Posude i bubanj.
Safi, Maroko, sred. 20. st.
EMZ-52356, EMZ-52369ab, EMZ-52179
Stolice asese dwa
Obala Bjelokosti, sredina 20. st.
EMZ-52589, EMZ-55929
Za narod Ašanti u današnjoj Gani stolice asese dwa bitan su element društvenog i političkog života. Svaki poglavar i kraljica majka posjeduje stolicu ili više njih kao simbol svoga političkog položaja. Zbog društvenih i političkih promjena u zemlji i zahtjeva međunarodnog tržišta, u drugoj polovini 20. stoljeća počeo se proizvoditi novi tip stolice. Manje veličinom, od jeftinijeg materijala i jednostavnije izrade, nove stolice ne slijede rodne i hijerahijske propise kraljevske obitelji, već ih svatko može posjedovati i koristiti. Nakon postizanja neovisnosti, 1957. godine, postale su simbolom Ašantija i nacionalnim simbolom Gane.
Tuareški nakit
Ogrlice, privjesak agadeški križ, amulet i kopča.
Niger i Maroko, sredina 20. st.
EMZ-52501, EMZ-52500, EMZ-52506, EMZ-52421, EMZ-52539, EMZ-52403
Tijekom boravka u Nigeru Katarina Carić sudjelovala je u humanitarnom radu za vrijeme velike suše koja je između 1968. i 1972. godine pogodila nekoliko zapadnoafričkih država u regiji Sahel i uzrokovala glad velikih razmjera. Putovala je s raznim delegacijama, pa i s Moudor Zakarom, tadašnjim ministrom za narod Imajeghen (Tuarege). Sakupila je zbirku od 112 tuareških predmeta, većinom nakita.
Kpelie maske
Korhogo, Obala Bjelokosti, sredina 20. st.
EMZ-52194, EMZ-52195, EMZ-52205
Kpelie maska primjer je umjetničkog djela kojega su Senufo skulptori iz Obale Bjelokosti prilagodili ukusu međunarodnih kupaca. Dok su maske za članove muškoga tajnog udruženja poro morale slijediti utvrđeni umjetnički kanon, pri izradi za strano tržište ikonografija je prilagođena zahtjevima trgovačkih posrednika. Oni su dolazili sa skicama najbolje prodavanih maski, pa se razvio žanr kojega su prihvatili turisti i trgovci kao predmet koji predstavlja afrički kontinent.
Oslikano platno
Korhogo, Obala Bjelokosti, sredina 20. st.
EMZ-52600
Oslikano platno primjer je žanra nastalog u prilagodbi tradicionalnih motiva stranom tržištu. Umjetnička organizacija iz mjesta Fakaha primijenila je tehniku bojenja i oslikavanja odjeće na pravokutno platno, koje su kupci mogli objesiti na zid u svojim domovima, te su počeli prikazivati nove motive poput životinja, biljaka, maski članova udruženja poro i drugo. Novi proizvod postigao je veliki uspjeh među turistima, zadovoljavao je njihovu strast za naivnom umjetnošću za koju su vjerovali da zrcali iskonsku kulturu. Platna se danas mogu kupiti u “fair-trade” dućanima diljem svijeta.
Utezi za zlato i posude kuduo za čuvanje zlatnog praha i drugih vrijednosti
Obala Bjelokosti, sredina 20. st.
EMZ-52608-EMZ-52616; EMZ-52227, EMZ-52228, EMZ-52229
Utezi za zlato potječu iz regije Akan koja se proteže kroz današnju Ganu i Obalu Bjelokosti. Koristili su se za mjerenje zlatnog praha koji je bio lokalna valuta, a izrađivani su od uvezene europske mjedi tehnikom izgubljenog voska. U nastojanju veće kontrole područja, Britanci su krajem 19. stoljeća ukinuli zlatni prah kao valutu. U kombinaciji s postupnim padom trgovine zlatom, to je označilo kraj proizvodnje utega. Međutim, malih dimenzija i lako prenosivi, stekli su veliku popularnost kao suveniri.
Košare agaseke
Ruanda, 1970-e godine.
EMZ-52637ab, EMZ-52638ab, EMZ-52640ab
Košare agaseke koriste se za čuvanje hrane ili žitarica, kao darovi za važne događaje te simboliziraju obilje, dobre obiteljske odnose i slično. Nakon genocida u Ruandi 1994. godine primarno ženska tradicija pletenja košara dobila je snažno novo značenje. Mnoge su žene nakon genocida morale skrbiti o svojim obiteljima u potpuno razorenoj zemlji pa su osnovale obrtničke kolektive. Zajednički su radile na pomirbi i obnovi zemlje te je košara agaseke postala simbolom mira i dobila mjesto u nacionalnom amblemu.
Figure
Konakri, Gvineja, sred. 20. st. Nepoznati autor.
EMZ-52249, EMZ-52250
Maska
Bingerville, Obala Bjelokosti, 1969. godine.
EMZ-52197
Maska kupljena u radionici primijenjenih umjetnosti koju je osnovao francuski slikar, kipar i pisac Charles Alphonse Combes 1937. godine.
Figura
Niamey, Niger, 20. st. Rad misionara iz misije Nyando.
EMZ-52259
Posuda s postoljem
Mombasa, Kenija, 1980-e god.
EMZ-52671AB
Posuda
Niger, sred. 20. st.
EMZ-52447AB