Kolonijalizam i rasizam
Etnologija i kulturna antropologija
Počeci etnologije i kulturne antropologije kao znanosti bili su povezani s klasificiranjem ljudskih rasa i idejom o nadmoći bijele rase, osobito u razdoblju kolonijalizma od konca 18. do prvih desetljeća 20. stoljeća. Tijekom 1920-ih godina mnogi antropolozi osporavaju teorije kojima se naizgled znanstvenim metodama dokazivalo postojanje rasa. Nakon Drugog svjetskog rata u društvenim je znanostima prevladalo stajalište da su ljudske rase jednake u smislu biološke i intelektualne konstitucije ili da uopće ne postoje kao biološki definirane cjeline te da se ideje o rasnim razlikama moraju shvatiti kao društvene konstrukcije.
Početkom 1980-ih etnologija i kulturna antropologija kao znanstveni diskurs i način proizvodnje znanja postaju predmetom preispitivanja. Kritiziraju se načini kojima su etnolozi proučavanjem drugih društava i kultura stvarali sliku o njima kao potpuno drugačijih od onih kojima su pripadali istraživači. U etnografskim i antropološkim muzejima počinju se propitivati načini reprezentacije Drugih dovodeći u pitanje autoritet kustosa u tumačenju drugih kultura. Budući da su muzeji diljem svijeta različitim intenzitetom sudjelovali u kolonijalnom procesu, načini na koji su mnogi predmeti tada ušli u muzejske zbirke iz današnje perspektive smatramo etički i profesionalno problematičnim. To vrijedi i za načine reprezentacije Drugih, isticanje društvenih i rasnih hijerarhija kao i izlaganje predmeta na načine koji su neosjetljivi ili ravnodušni prema željama izvornih zajednica.
Etnocentrizam
Etnocentrizam je tendencija promatranja drugih sa stajališta po kojima se vlastita grupa i njezine prakse doživljavaju kao norma koje bi i drugi trebali slijediti. Ono što se smatra normom u Hrvatskoj, najčešće se odnosi na “bijelce”, pripadnike srednje klase, katolike i heteroseksualce.
Europocentrizam
Europocentrizam je tendencija da se drugi promatraju iz europske, prije svega zapadnoeuropske perspektive, a povijest promišlja prema europskim iskustvima i paradigmama. Europocentrični ne moraju biti samo oni europskog porijekla.
Kulturno prisvajanje
Kulturno prisvajanje ili aproprijacija je korištenje praksi, znanja, kulturnih izričaja i simbola drugih naroda bez njihovog odobrenja u svrhe kao što su trgovina, marketing, sport, umjetnost, dizajn i dr. Premda mnogi kritiziraju taj pojam argumentom da su sve kulture tijekom povijesti oblikovane preuzimanjem “tuđih elemenata”, drugi naglašavaju specifičan kontekst nejednakosti moći pod kojim se takvo prisvajanje odvija.
Stereotipni načini prikazivanja starosjedilačkog stanovništva i predmeta njihove kulture kao “egzotičnih” i “nemodernih” ukorijenjeni su još u kolonijalizmu. U posljednjim desetljećima 20. stoljeća brojni znanstvenici počinju kritizirati takve prakse koristeći u istraživanjima pojmove kao što su klasa, moć, rasa i spol da bi ukazali na njihovu štetnost i neprimjerenost jer održavaju sliku o starosjedilačkim narodima i njihovoj kulturi kao “zamrznutoj“ u prošlosti. Pri tome se ne obraća pažnja na njihovu raznolikost, već ih se generalizira, stereotipizira i simplificira.
Kolonijalizam
Kolonijalizam je sustav uspostavljen osvajanjem i vladavinom nad zemljom i ljudima koji provodi kolonijalna sila. Europski kolonijalizam i imperijalizam od 15. stoljeća nadalje uključivali su raseljavanje, porobljavanje i iskorištavanje naroda diljem svijeta te prisvajanje njihove zemlje i resursa. Kolonijalizam se temeljio na uvjerenju da su pokoreni ljudi inferiorni u odnosu na kolonizatore te je bio opravdavan ideologijama poznatim kao “civilizirajuća misija”, rasizam i etnocentrizam te idejama socijalnog darvinizma o “opstanaku najjačih”.
Na povezanost s kolonijalizmom ukazuje i povijest hrvatskog iseljeništva, čija se važnost i zasluge često ističu u procesu izgradnje samostalne države. Njihovi se napori u održavanju identiteta pokazuju kao herojski pri čemu se mračna strana obično prešućuje, primjerice uloga u istrebljenju starosjedilačkog stanovništva, uništavanju njihove kulture i kolonizaciji njihove zemlje.
Dragutin Lerman, kolonijalni službenik u Slobodnoj Državi Kongo, s pomoćnikom Tebom.
EMZ-N 944
Fotografija vrlo jasno otkriva kolonijalne odnose moći.
Braća Mirko i Stevo Seljan s pripadnicima naroda Guaraní.
Granica Paragvaja i Brazila, 1903. godine.
EMZ-N 13612
Fotografija prikazuje odnos moći između europskih istraživača i Guaranija.
Rasa
Pojam rase različito je definiran tijekom povijesti. Esencijalističko razumijevanje rase temelji se na uvjerenju o nepromjenljivim biološkim razlikama među skupinama ljudi koje određuju njihovo ponašanje pa se proučavanje fizičkih i intelektualnih obilježja povezuje s hijerarhijom, stigmom i predrasudama. Konstruktivistički stavovi polaze od objašnjenja rasnih razlika kao proizvoda povijesnih, kulturnih i društvenih okolnosti. Premda se ljudi biološki razlikuju, suvremena znanstvena istraživanja ljudskih varijacija pokazuju da se te razlike ne mogu svesti na rasne kategorije. Potrebno je istaknuti da rasni identitet kao društveni konstrukt ne znači da rase ne postoje. Rasna pripadnost duboko je utjelovljen identitet koji oblikuje našu svijest o nama samima.
Sadreni modeli
Kraj 19. stoljeća, Hrvatski školski muzej
Sadrene glave prikazuju predstavnike pet rasa: Kavkažanina (bijela rasa), Mongola (žuta rasa), Malajca (smeđa rasa), Etiopljanina (crna rasa) i Indijanca (crvena rasa). Modeli su služili u nastavi zemljopisa, prirodopisa i znanosti o čovjeku između dva svjetska rata. Suvremena znanost smatra takvu podjelu na rasne tipove pogrešnom.
U vremenu prosvjetiteljstva tijekom 18. stoljeća u Europi su postavljeni temelji teorija o ljudskim razlikama. Riječ “rasa” dotad je bila opći izraz koji se koristio zajedno s vrstom, tipom ili sojem. Rasne razlike tada počinju zamjenjivati podjele zasnovane na vjeri, jeziku, etnicitetu, klasi i profesiji. U doba intenzivne kolonizacije drugih kontinenata ljudi “crne rase” postavljeni su na dno novo uspostavljene hijerarhije na čijem su vrhu uvijek bili pripadnici “bijele rase”. Podjela na rase opravdavala je ropstvo i kolonizaciju. Takve klasifikacije postoje i danas. Međutim, sada znamo da je ideja o biološkim rasama kao fiksnim i nepromjenjivim tipovima suprotna ideji evolucije.
Klasifikacije
—
—
—
—
—
Rasizam
Rasizam je sustav u kojem jedna grupa ljudi ima moć nad drugom na temelju ideološki definiranih obilježja (boje kože, oblika lubanje, vrste kose, crta lica) i ideje superiornosti jedne rase nad drugom. On se sastoji od politika i praksi ukorijenjenih u institucijama, a koje rezultiraju isključivanjem ili podupiranjem specifičnih skupina ljudi. Manifestira se kroz rasnu diskriminaciju, koju provode pojedinci i koja proizlazi iz društvenih predrasuda i strukturalni rasizam u kojem je nejednakost posljedica državne politike i cjelokupnog društvenog sustava. Rasizam je zato nužno isprepleten s ekonomskim hijerarhijama, seksizmom i drugim društvenim nejednakostima.
Na prostoru Hrvatske rasizam se manifestirao i u zakonskim odredbama koje su regulirale odnos dominantnog hrvatskog stanovništva prema određenim skupinama manjinskog stanovništva. Razlike među narodima prema tim odredbama shvaćene su kao trajne i nepromjenjive, dok se obilježja nacije prenose krvlju s naraštaja na naraštaj.
Skupina Bontoc-Igorrotes “Lovci na glave”.
Svjetska izložba u St. Louisu, 1904.
Tijekom 19. i početkom 20. stoljeća na gospodarskim i kolonijalnim izložbama javno su prikazivani ljudi u tzv. ljudskim zoološkim vrtovima. Osobitu atrakciju na takvim mjestima predstavljali su pripadnici starosjedilačkih naroda predstavljeni u “prirodnom” ili “primitivnom” stanju.
Rasijalizacija
Reklama za sapun Pears. Oko 1900. god.
Reklame iz časopisa “Svijet”. 20.04.1929. god.
Rasijalizacija je složen proces kojim se skupine ljudi označavaju dijelom određene rase i na toj osnovi podvrgavaju različitom i/ili nejednakom tretmanu. Proces rasijalizacije često je nevidljiv za one koji su označeni kao pripadnici bijele rase. Povijesno gledajući “bijelci” su imali društvenu, političku i ekonomsku moć imenovanja, klasificiranja i kategoriziranja ljudi različitih boja kože i starosjedilačkih naroda. Iz tih razloga pozicija “bijelaca” ostala je dominantna i normativna.
Rasni zakoni u NDH
Na prostoru Hrvatske rasizam se manifestirao i u zakonskim odredbama koje su regulirale odnos dominantnog hrvatskog stanovništva prema određenim skupinama manjinskog stanovništva. Razlike među narodima prema tim odredbama shvaćene su kao trajne i nepromjenjive, dok se obilježja nacije prenose krvlju s naraštaja na naraštaj.
—
Zakonska odredba o državljanstvu
U Zagrebu, 30. travnja 1941. Poglavnik: Dr. Ante Pavelić, v. r.
Narodne novine, br. 16 od 30. travnja 1941.
Točka 2.
Državljanin je državni pripadnik arijskog porijetla, koji je svojim držanjem dokazao, da nije radio protiv oslobodilačkih težnja hrvatskog naroda i koji je voljan spremno i vjerno služiti hrvatskom narodu i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Tumačenje
Izvor: Hrvatski narod, Zagreb, broj 80., 3. svibnja 1941.
Rasa je skup ljudi, koji se podudaraju u bitnim nasljednim svojstvima. Duhovna bit naroda je dakle uglavnom funkcija njegove rasne građe. Na izgrađivanju samoniklih, kulturnih dobara naroda mogu uspješno surađivati samo pripadnici rasne zajednice, koji sačinjavaju narod. (…) Zato narod, koji želi očuvati svoj narodni individualitet, ne može dati osobama, tuđima po rasi, ista ona prava, koja daje osobama, koje su jednake porijetlom i rasnom strukturom.
—
Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti
U Zagrebu, 30. travnja 1941. Poglavnik: Dr. Ante Pavelić, v. r.
Narodne novine, br. 16 od 30. travnja 1941.
Točka 1.
Arijskog porijetla je osoba, koja potječe od predaka, koji su pripadnici europske rasne zajednice ili koji potječu od potomaka te zajednice izvan Europe.
Tumačenje
Izvor: Hrvatski narod, Zagreb, broj 80., 3. svibnja 1941.
Europska rasna zajednica jasno označuje skup onih rasa, koje se već vjekovima u Europi medu sobom miješaju: nordijske, dinarske, alpske, baltijske i mediteranske. Židovi, a tako i Cigani, sačinjavaju svaki za sebe drugačije rasne zajednice. Kod Židova prevladava orijentalna i prednjeazijska rasa s primjesama mongolske i crnačke rase, ali Židovi imaju kojih 20% primjese europske rasne zajednice. Cigani su smjesa indidne i iranske rase s paleonegridnim elementima, s orijentalnim i mongolidnim primjesama i opet sa kojih 20% rasnih elemenata europske rasne zajednice (…) Ciganska rasna obilježja ističu se kod mješanaca više nego židovska kod židovskih mješanaca. Osim toga se sa Ciganima uglavnom miješaju Arijci, koji su kriminalni tipovi. Zato je na mjestu, da već poluciganin vrijedi kao Ciganin, da se tako što više eliminiraju kriminalna nagnuća.
—
Zakonska odredba o zaštiti arijske krvi i časti hrvatskog naroda
U Zagrebu, 30. travnja 1941. Poglavnik: Dr. Ante Pavelić, v. r.
Narodne novine, br. 16 od 30. travnja 1941.
Točka 1.
Brak Židova i inih osoba, koje nisu arijskog porijetla s osobama arijskog porijetla, je zabranjen. Isto tako je zabranjen brak osobe, koja pored arijskih predaka ima jednog predka drugog koljena po rasi Židova ili drugog europskog nearijca s osobom, koja je po rasi jednakog porijetla. Koje osobe vrijede kao Židovi ili nearijci određuje zakonska odredba o rasnoj pripadnosti.
Točka 3.
Izvanbračno spolno općenje Židova ili ine osobe, koja nije arijske krvi, sa ženskom osobom arijskog porijetla je zabranjeno. Muška nearijska osoba, koja se ogriješi protiv ove zabrane počinja zločin oskvrnuća rase (…)
Tumačenje
Izvor: Hrvatski narod, Zagreb, broj 80., 3. svibnja 1941.
Konačni cilj svake arijske nacionalne države mora biti, da se riješi nearijskih elemenata (…) Da se taj cilj postigne potrebno je onemogućiti biološku vezu između Arijca i nearijca. Izvanbračno spolno općenje moglo bi biti stalan izvor priliva nearijskih elemenata Hrvatskom narodu pa bi se tako barem djelomice osujetio koristan efekat propisa o zabrani mješovitih brakova. (…) S biološkog gledišta je takvo izvanbračno spolno općenje zločin, jer će se u slučaju začeća Hrvatski narod za sve buduće generacije optereti s tuđim rasnim elementima.