Lepeza
Unatoč brojnim pokušajima tijekom povijesti da se uvedu zabrane na određene luksuze trgovci su vješto poticali modu povezivanjem ženstvenosti sa skupocjenim uvoznim predmetima.
Lepeza je funkcionalan i dekorativan predmet oko koje je konstruiran mit egzotike istoka i ponovnog rođenja. Prve lepeze rađene su od perja zbog čega ih dugo prati simbolika života nakon smrti, ali zbog skupoće postaju statusni simbol moći. U Africi i na Istoku koriste ju muškarci i žene dok u Europi ona postaje isključivo ženski predmet. Lepeze od perja u imperijalističkom društvu simbolizirale su vlasništvo nad novim teritorijima jer se paunovo perje uvozilo iz Indije, nojevo iz Afrike, a mnoge rijetke vrste iz Amerika. Uzgoj purana u početku je započeo zbog perja, a ne zbog mesa. Ideju da lepeza potječe iz Kine uspješno su promovirali trgovci koji su za vrijeme trgovačke ekspanzije u 18. i 19. stoljeću sve novotarije povezivali s istočnom Azijom. U to je doba u Japanu izumljena sklopiva ručna lepeza kakve uglavnom koristimo danas. Međutim, prva komercijalna proizvodnja ručnih lepeza od perja potječe iz Afrike. U Sudanu su pronađeni brojni arheološki nalazi lepeza od nojevog perja koji su se preko trgovine s Egiptom širili dalje po svijetu. Uz perje koristili su se i drugi skupocjeni materijali poput bjelokosti i kornjačevine. Lepezu kao modni dodatak nalazimo i u hrvatskim zbirkama nošnji, prije svega u primorskom tipu, a osobito je lijep primjerak paške čipke za lepezu koji je izrađen za gradsko tržište.