Globalno putovanje ljudi i stvari

Brojni su kolokvijalni nazivi za odjeću izrađenu od pamučne keper tkanine, ne samo u hrvatskom već i u engleskom jeziku. Danas popularnu radno ležernu odjeću pretežno nazivamo „jeans“, ali u upotrebi su još nazivi denim, traper, teksas platno, rebatinke, farmerice.

Službeno gledano odjeća „blue jean“ postoji od 1873. godine kada je Levi Straussu i Jacobu Davisu odobren patent za proizvodnju radnih hlača ojačanih zakovicama. Američko radničko okružje u kojem nastaju objašnjava nazive traperice, farmerice ili pak rebatinke prema talijanizmu „rebatina“ (zakovica). Engleska inačica „dungaree“ bliža je izvornom porijeklu otporne pamučne tkanine obično plave boje, koju su iz indijskog lučkog grada Dongri pomorci donijeli u Genovu i prodavali po visokim cijenama. Ubrzo su trgovci u Genovi organizirali proizvodnju tražene tkanine, a nakon njih Francuzi u gradu Nîmesu. Englezi koji su trgovali tkaninama pojednostavnili su njihove nazive prema gradu porijekla „jeans“ od „Gene’s fustian“ i „denim“ od „serge de Nîmes“. Europljani su se nasilno ubacili u trgovinu tekstilom nakon što su indijski pamučni materijali privukli ne samo europsko već i afričko, američko i azijsko tržište. Do sredine 19. stoljeća Engleska je izvozila 94% indijskog tekstila. Nezamisliv profit nastao je kada su se spojile dvije biljke, indigo i pamuk, osnova jeansa koji poznamo. Premda je tijekom 20. stoljeća kao odjevni predmet jeans postao simbol otpora društvenom establišmentu, njegova proizvodnja usko je povezana s opresivnim strukturama moći koje su na robovlasničkom principu ostvarivale ogroman kapital. I danas je situacija vrlo slična. Kineski grad Xintang svjetska je prijestolnica jeansa u svijetu s kapacitetima proizvodnje 2,5 milijuna hlača dnevno – jedne od troje prodanih hlača u svijetu zasigurno su proizvedene tamo. Jeans je trenutno najveći zagađivač brze mode. Kako bi se proizveo jedan par hlača potrebno je do 11000 litara vode, a godišnje se koristi do 50000 tona sintetskog indiga. Proizvodnja se i dalje temelji na jeftinoj i potplaćenoj radnoj snazi i nepovratnom zagađenju okoliša.